ovo uopće nije blog
17.07.2006., ponedjeljak
ispucavanje
|
okej taman sam mislila kako zivot ne moze biti zajebaniji posto ovasj blog nitko ne cita izmucit cu tastaturu jos jedan put moram ispricati ovu pricu kad je maja otkrila da je trudna to je bio gigantski shok. nije ni srednju zavrsila, tesko joj je islo i bila je poprilicno delinkventno djete. stari zadrti musliman, mama potlacena zenica. maja se nezna brinuti sama za sebe, a sada ima jos jedno bice koje je osudjeno na brutalnu i zajebanu zivotnu pricu. od soka i jer je maja ego trip manijak, pokusala je svasta. htjela je abortirati, ali pre kasno je otkrila za trudnocu. nije se mogla pomiriti sa trudnocom pa se par puta divljacki nadrogirala, valjda u nadi da ce spontano abortirati. u to vrijeme nitko od nas nije znao da je ona jos uvijek trudna, jer maja, sklona laganju, svima nam je rekla da je abortirala. kad se vec malo pomirila sa stvarnoscu rekla nam je istinu. nataly i ja smo to fino prihvatile, bile smo sretne na neki nacin misleci da ce s skulirati i da ce sve ok proci (to i nije tako strasno, nije ni prva ni zadnja, uz podrsku okoline prebrodit cemo mi to). maja nije prestala pusiti ni cigrete ni travu. ali to je manje bitno... ne mogu je optuzivati zbog toga jer znam da joj nije lako i uz sav taj stres. ona se je skulirala na neki nacin. postala je obzirnija, manje divlja. pavle i ja smo se prvi put posevili za markov rodjendan prosle godine. sve je pocelo kao dugacka spika. razgovarali smo satima. previse smo se napili i totalno neocekivano se posevili. ja se tog sexa ne sjecam. znam samo da sam se probudila na skate rampi u rojcu pored njega, krvavih koljena i zbunjena od sega. poznala sam ga dugo. od kad je bio klinac, a ja djete. tada mi je bio najposebnije i najlijepse stvorenje koje sam ikad vidjela. bas vizija savrsenog muskarca. i na toj prvoj festi smo slusali placebo. nakon toga ja sam mislila da me iskoristio. u biti da smo se iskoristili. znala sam njegov ukus za zene i mislila sam da se to vise nikada nece ponoviti. cak ni kad mi je taj isti dan poslao poruku ja sam mislila da je to cisto tako, prijateljski. ove godine smo se opet sreli za markov rodjendan (mislim, izlazimo na ista mjesta tako da smo se vidjali i u medjuvremenu) i ponovo zabrijali u spiku. ja neznam zasto sam si ja to dopustila. zacarao me samim sobom i ja sam u njemu vidjela nesto vise od obicnog dopera. da, bio je na dopu, ali bio se i spreman toga odreci za mene. proveli smo nevjerojano dobro vrijeme zajedno, a i sex je bio nevjerojatan. doba placeba i deftonesa, magija za koju sam mislila da ne moza postojati. bila sam spremna zrtvovati sve za njega. prebacio se na heptanone i dobro nam je islo. dan kad smo se zaputili u zagreb na koncert od deftonesa smo se iz nekog nepoznatog razloga cijeli svadjali. inace se nikad nismo svadjali. na koncertu smo bili odvojeni jer smo se malo jace zakacili. on je progutao cjelu tablu apaurina i to kombinirao s alkoholom. nakon toga se par dana oporavljao koliko je bio koma. ja to nisam mogla nikako probaviti. uplasio me. bio je u takvom stanju da smo skoro zvali hitnu. nije ga bilo na ovom svijetu. tu smo mi prekinuli jer sam se osjecala ucjenjeno i iznevjereno. on se vratio doma, a ja sam ostala u zagrebu na 15 dana da bi se pripremila za prijamni za fax. sljedeci dan kad smo se culi izgladili smo stvar. odlucila sam dati nam jos jednu priliku. on je provodio dane s majom. nakon par dana osjetila sam nesto cudno u dubini sebe. kao da sam osjetila. kad me nazvao i rekao da je mislio da sam ljuta na njega jer kao "znas kakav je nikola, maja i ja smo zabrijali da je on zabrijao da nesto mutimo jer provodimo puno vremena zajedno". tada sam znala. nije mi rekao, ali ja sam znala. imala sa masu vremena da razmisljam o tome, ali nisam mogla donjeti nikakav zakljucak jer nisam znala da li sam u pravu i kakva je situacija. kad sam dosla u pulu nasla sam se s majom na kavi i rekla mi je da su zbrijali. posto poznam maju rekla sam joj da je to meni super jer sam ga se htjela i onako rijesiti. super potez jer sam time doznala sve. da su se posevili vise puta i da se ona zaljubila u njega. da joj to nisam rekla to nikad nebi doznala (a ni neke druge sitnice koje stvarno nisam htjela cuti). ne zaboravite da je maja u sedmom mjesecu trudnoce. |
08.07.2006., subota
homesick
|
homesick homesick homesick homesick homesick osmjesi i smjehovi i ljutnje poznata lica serpentina kod arene i prvomajska one ladonje na giardinima i kesteni na tržnici koje vidim s balkona balkon i ona sigurnost moj balkon je malen i jako star onako austrougarska stajl sa stupićima i cvijećem jako je malen ne stane ništa osim cvijeća one rasklapalice za rublje mene i pepeljare taman kao i pula za razliku od zagreba i ovdje imam balkon gigantski sa malo cvijeća i to umjetnog sav je crn i predimenzioniran kao i zagreb na taj balkon stanu svi ljudi koje volim ali njih nema što će mi onda taj balkon? dobila sam 4 kile od depresije kad će više ti prijemni da prođem ili padnem nema veze samo da odem doma i da se oprostim od svog grada kako treba i u miru a ne kao zadnji put u žurbi i bez razmišljanja kad sam bila jako mala odselili smo se iz siska i to me toliko pogodilo da sam piškila u krevet do neke desete godine života samo da izdržim homesick homesick homesick homesick homesick homesick homesick stara se dere "nevaaa neeevaaaaa pas nešto hoće" šta ja znam šta pas hoće neka ga pita ta žena ako ju ja ne ubijem netko drugi će sigurno homesick homesick homesick homesick homesick homesick homesick  divni moj grad u obliku sise |
23.06.2006., petak
|
osjećam izuzetnu potrebu da izmučim tipkovnicu da ne mučim ljude oko sebe nadam se da će me to smiriti i da će ovaj užasan samoubilački poriv proći nakon što istipkam neke svoje misli dakle prvi put u životu mrzim i osječaj je neopisivo i pakleno ružan i neznam da li gubim ili dobivam u ovoj igri neznam šta da više mislim zamisli si savršenu osobu i sad ju umanji za sve nuspojave konzumiranja tog prokletog dopa to je tako sebično jer ja ga želim samo za sebe a on me uporno vara s tim odvratnim sranjem a danas smo imali krizu posvađali smo se par puta odvojili pa je došao i rekao da želi samo mene da će se početi skidati danas odmah sad bacio je sve "rekvizite" u more ali ja znam kroz šta sve ja moram proći da bi mu pomogla i znam da sam se time obavezala i više nisam sigurna da ga želim jer gubim sve planove gubim ekipu sve se pomalo raspada ništa više nije isto sara neće s njim u stan a ja moram u zagreb na petnaestak dana koje on neće progurati sam para nemamo a on nije sposoban za krađu kad je u krizi i što ako to sve bude uzaludno? ako mu ja poklonim dio svog života a on se ponovo vrati na to i što ako ja odlućim prekinuti tu vezu? hoću li ja biti ucjenjena njegovim životom? dali sam ja spremna prihvatiti tu odgovornost? trebam li milsliti na sebe? hoće li me baš svi prijatelji napustiti nakon što ovojim mjesec dva na njegovo kriziranje? gdje ćemo nabaviti lovu za stan? poznamo li se mi uopče dovoljno? hoće li se on previše vezati za mene? da li je to samo dječija zaljubljenost? hoće li me proći? a što ako on mene povrijedi nakon što moje jedino devetnaestogodišnje ljeto provedem zatvorena u mračnoj sobici pored njegovog nevjerojatno tužnog spaljenog mozga? a nejbitnije... kako da mu pomognem kad već imam osječaj da pomoć treba meni? zašto osjećam ogromnu potrebu da me moja okolina malo više podrži? zašto su ljudi tako zločesti? ali on je otišao i nema mobitel gdje ću ga naći? da mu kažem da ga volim i da se ne pukne da ga zamolim da se ne pukne da mu kažem da ću odustati i od deftonesa i od koncerta večeras da ću riskirati toliko bitna mi prijateljstva jer u kriznim situacijama otkriješ tko ti je stvarno prijatelj ...kad bi nam netko stvarno bio spreman pomoći zašto se ljudi ponašaju prema nama kao da imamo kugu? |
